Ljubomir Antić: ŠEPURINA u dalmatinskom tisku 1876. - 1914. (Zagreb 2004.)

------ Podlistak: Primorje i otočje šibenske županije

------ I Šibenski su Hrvati, odmah netom dojdoše, tj. dok su još bili pogani, svakako prije IX. vieka, zaposjeli šibensko primorje i otočje. O tome ne može biti ni najmanje sumnje naročito li, da još i danas neki su otoci i neka mjesta iz primorja sačuvali imena poganskoga hrvatskog bajoslovja.
------ Na primjer selo Tribunj tako je prozvano od Hrvata po imenu njihovog sunčanog kralja "Trebunj" ili "Trebić" a Prvić po imenu proljetnog sunčanog boga, ili boga vršitbe "Prvić" ili "Prvin".

Hrvatska rieč, 15. srpnja 1905.

------ Podlistak: Benediktinski glagoljaši u šibenskoj županiji

------ /. . . /
------ Na otoku Prvić-Luke obstoji samostan Trećoredaca sv. Frane sa crkvom B. D. Marije. Po diecezanskom shematizmu crkva i samostan bili su sagradjeni g. 1641. Ali mi imademo izpravnih dokaza, da je u Prviću obstojao samostan trećoredaca već god. 1570. i da se zvao S. Mariae de Parvich.
------ Of. Fabianić (Storia dei frati miori II. p 310), veli da su se Trećoredci nastanili u Prviću okolo 1463.
------ Pošto je pak izvjestno, da je u Zadru bilo Trećoredaca već god.1372. i da su god 1373. bili uredili osobitu redodržavu, zato možemo dosta prilično nagadjati, da su Trećoredci na otoku Prviću zaposjednuli stari manastir i crkvu benediktinaca od kojih više nema uspomene poslie god. 1267., i da su pridržali mu staro ime S. Mariae.
------ Je li pak benediktinski samostan bio na istom mjestu, gdje je današnji, to ne možemo izvjesno kazati; svakako vidi se i danas, da je sadašnji samostan u više navrata bio popravljan i proširen kao što i crkva, koje se drži.
------ Opazit nam je, da slog stare crkve, od koje se sačuvao jedan dio u današnjoj riznici, odaje hrvatsko-bizantski način gradnje i da se je našlo kod crkve sv. Roka, gdje je danas ukopalište šepurinske župe nekoliko ornamentalnih ulomaka iste dobe.
------ Sve te okolnosti opravdavaju naše uvjerenje, da je na otoku Prviću postojao za doba hrvatske samouprave benediktinski samostan S. Marije, kojemu bi po izpravama zadnji opat bio onaj spomenut god. 1277.

Hrvatska rieč, 10. listopada 1906.

------ Kao svake godine, biti će kod nas na osobit način dne 16. kolovoza proslavljena svečanost Sv. Roka. Tom će prigodom poznati piroteknik E. Rabis, u oči svetkovine, prirediti razne vatromete uz birani i raznovrstni program.

Narodni list, 10. kolovoza 1898.

----- Prvić-Šepurine 26. listopada

------ Ovo mjesto broji danas 1800 duša. Orijaškim skokom više se je nego podvostručilo u samih 45 godina, budući godine 1857. po službenim izvještajima imalo 881 stanovnika. Kako u broju, koraknulo je napried i u svomu posjedu. Smješteno na otoku, nemalo kud širiti posjeda, pa, poput mrava radeći, pedalj po pedalj kupovalo i razširilo se u četiri obćine, tako da su mu stanovnici danas gospodari od svojih petnaest hiljada stolitara izvrstnoga vina, koje je sbog svoje dobrote poznato i vrlo traženo. Tako veliko, radišno i napredno mjesto - nevjerojatno, a ipak istinito - još nema škole. Današnja, koja se broji škola ne zaslužuje to ime. Promislite. Njih 108 mužke djece (ženska su od obuke sasvim izključene) smješteno je u prostoriju, koja je 7,80 metara duga, a 4,55 metara široka. Jedva bi to prema higjeničkim propisima dostatno bilo i za samo troje djece! otjelo se je štogod pomići tim, da se je razdielilo školu: pola djece pohadjaju ju iz jutra, a pola po podne. Nu kad se znade, da prema današnjim zahtjevima malo je i svih onih šest punih školskih godina, što ćete da bude od ove učione, u kojoj diete, svršivši obuku, 22 sata treba čeka do nove, od kojih satova veći dio sprovede u mamluku, a možda i kalašluku, jer bez ikakova nadzora. Otvoreno izpoviedamo, da bi voljeli neimati škole, nego ovakovu imati. Dok nam djeca nebi učila bar nebi ni kalašila, jer bi ih roditelji vodili sobom u polje. Uhvamo se s toga, da će pozvani faktori: pokrajinsko školsko vieće i naša vriedna i zauzetna obćinska uprava, zajedno sa zemaljskim odborom, provesti zaključak ovomjestnoga seoskoga stava od prošloga kolovoza u pogledu izgradnje nove škole, i imajući na umu, da će preći preko prigovora malice njih, koji opiruć se školi makar i u neznanju, rade sigurno proti najprećim interesima mjesta.

Narodni list, 1. studenoga 1902.

------ Premda još mjestimice nije ni otrgano, a veći dio masta nije niti prevario, ipak pukla je cina novom vinu u Dalmaciji. Tako se na primjer u Šibeniku cieni novo vino 7,5 do 8,5 fiorina - Murteru 5,5 i 6,5 - Splitu 10 - Prviću 6,5 do 7,5 - Visu 6,5 do 7,5 - Silbi 5,5 - Pagu 5,5.

Narodni list, 10. listopata 1883.

------ ... Glavni proizvod Zlarina i odlomaka mu, kako je svakom poznato - jest vino i to najbolje vrsti, tako, da se kupci brački i splitski takme za ova naša vina. Ali kupci vina nas nažalost sve više odbjegavaju, a to s krivnje carinara. Sve do dolaska današnjeg carinara u Zlarin, carinari bi slali financijera da prisustvuje ukrcavanju vina, niti su kupci za to kakav teret trpili; ali od kada nas nadariše sadanjim carinarom ovaj nešalje financijera kod ukrcavanja, nego ide sam, zahtjevajuć od kupca mastne pristojbine za te njegove komisije. Što se od toga dogadja? Da se carinar više puta za 2-3 dana zadržava budi u Šepurini, budi u Luci ili Žirju daleko od svoga ureda, a što je najveće zlo, kupci vina radije nego da plate carinu znatne pristojbine odalećuje se od nas više i više, tako da nećemo imati komu da naše vino prodajemo.

Narodni list, 27. srpnja 1889.

Hrvatska rieč, 7. lipnja 1905.

------ ------Uz rubove mora,
------ ------Na tvrdom otočnom stijenju
------ ------Kao galebova jato bijelo
------ ------Stere se moje selo

------ ------Visoke kuće,
------ ------Krovovi stari,
------ ------Jedan uz drugoga gusto se stiskli,
------ ------I čvrsto stoje.
------ ------U svojem poštenju starom
------ ------. . .

------ ------Ulice uske,
------ ------Izdrte od vječnog hoda
------ ------Od trudnih nogu seljačkoga svijeta,
------ ------Koji i danas uz tvrdu volju:
------ ------Pošteno radi, žrtvuje i pati
------ ------Za svoju i narodnu budućnost bolju.

------ ------------ ------------ ------Tome Cukrov (1936.)

------ Život sv. Kristofora mučenika. Spjevao V. Mišurac iz Šepurine. Ciena je knjizi 40 para. Preporučamo našem svietu ovu knjižicu, koju je težak samouk spjevao. Naručbe upraviti na pisca.

Hrvatska rieč, 30. rujna 1910.