Fra Mihovio Grevi i fra Frane iz zadarske okolice te Dr. Ambroz Mihetić i O. Stjepan Tavilić konventualac tražili su 1461. u ime šibenske općine od gradskog kneza Marcella zemljište za crkvu i samostan III. reda u Prviću. Mletački je dužd načelno pristao 1461. Ponovno pristupiše 1463. pred grad. knezom Ljudevitom Baffom Dr. A. Mihetić, o. Stjepan Tavilić i njegov brat Šimun u ime općine te Ivan Mlednić, Grgur Ciprijančić, Jere Šižgorić i Petar Tolimerić kao suci Vel. Dvora s molbom, da se odredi svo zemljište i razgleda položaj. Za samostan je doznačen krševit prostor u uvali sv. Marije, gdje je bio zacrtan križ u živcu kamena do neke stare gomile i dalje do križa u živcu uz more. Taj se položaj zvao u ono doba Kamik. Kod predaje zemljišta za samostanske potrebe bio je prisutan provincijal fra Ivan iz Trsta, Dr. A. Mihetić i fizičar Antun de Spilinberg te drugi franjevci. Prvi je kamen novog samostana već postavio fra Franjo 1461., ovlašten od kaptola lateranske bazilike. Lateranski je zbor primio samostan u Prviću pod svoju zaštitu i podijelio oproste 21.5.1463. Trećoretci u prvašnje doba zovu se "pustinjaci", a tako i naš samostan. Na 8.2.1490. lektor Blaž, starješina pustinjaka dalmatinske provincije (lector et caput heremitarum provintiae Dalmatiae) i majstor Petar p. Rade klesar iz Trogira čine pogodbu za neku malu zgradu u Prviću.
Samostan je više puta pregrađivan, pogotovo iza požara 1884. kad je potpuno izgorio. Nažalost propali su i razni spisi pisani glagoljicom, kao i neke župske matice. Izgorio je i onaj dio samostana, gdje je nekada bila kuća dobrotvora Melkiora Tavilića. Samostansku je knjižnicu uredio o. Ante Nižić g. 1907. |
||
Zanimljiv je kratak boravak drugih redovnika i redovnica u Prviću. Bosanski franjevci (fratres de observantia vicariatus Bosnae) bježeći pred Turcima i napuštajući svoje samostane dozvolom patrona Prvića bijahu se ondje privremeno zaklonili. Ali u veljači 1463. pređoše na Visovac, jer su trećoretci u Luci podigli svoj samostan. U doba velikog napada Turaka na Šibenik 1647., biskup je dozvolio, da šibenske benediktinke sv. Lucije pređu u prvićki samostan, odakle su redovnici prešli u grad, da ga "molitvom i rukama brane od neprijatelja". Ali narod i danas priča, da su koludrice bile u šepurinskoj Trstevici, gdje su zidovi u ruševinama.
Zadnji od roda bl. Nikole Tavelića ili Tavilića bio je Melkior, eksaminator šiben. Vel. Dvora, koji je umro od kuge na otočiću Lupcu pred Prvićem. Učinio je oporuku 12.6.1649. (Njezin je dio prepisan u Arhivalnoj knjizi u Luci str. 38-40.). Melkior ostavlja karmelitancima sve zemlje u Prviću, osim Doca (koji je otprije bio u vlasništvu plemića Dominosa) uz dužnost, da u Luci podignu kroz dvije godine svoj novi samostan za tri redovnika dobra i uzorna ponašanja, koji će svaki dan zauvijek govoriti tri mise za razne članove obitelji Tavelića i njihove dobročince. Ako pak oni ne bi vršili ovu oporuku, sve zemlje (kaže Melkior) imaju pripasti fratrima provincije sv. Jeronima, koji će dnevno govoriti pet misa na njegovu odluku, te svaki dan mrtvački oficij za nj i njegove mrtve. Suviše novi fratri imaju podignuti crkvu u čast Triju Kralja ondje gdje je njegova kuća u Prviću. Melkior hoće, da se zemlje prodadu kad svrši kuga i dobiveni novac od oko 4000 dukata stavi na kamate u korist karmelićana. Ali su se ovi odrekli te ostavštine u korist trećoredaca. Crkva sv. Marije ili Gospe od Milosti. Počela se graditi kao i samostan g. 1461. Ne zna se točno, koji su joj bili patroni. God. 1773. to pravo ističu nasljednici obitelji Angeli. Crkva nije odjednom dograđena. Jure na ime Skabrnja i Hostoja Mikalović, šibenski zidari, obvezuju se 1479., da će graditi i dovršiti crkvu sv. Marije u Prviću. |
||
Župa u Luci je povjerena trećoretcima glagoljašima 1557., kad im je biskup dozvolio, da nose sv. popudbinu po svemu otoku Prviću i Kaprijama, ali je formalno župa u Luci od g. 1602. Prvićani plaćaju od 1603. župniku 30 solda na glavu. Da prežive i drugi fratri, išli su u prošnju po raznim mjestima. Sve dok nije ustanovljena samostalna kapelanija u Šepurini, vršili su ondje fratri službu. Bilo je mnogo borbe, dok su se dva sela rastavila, iako su Šepurinjani većinom nastali od Lučana.
Juraj Šižgorić kaže g. 1487.: "Prvić otok naseobina je šibenskih plemića, osobito u doba kuge, kada po gradu hara. Onamo su vrlo obrađeni vrtlovi, krasni vinogradi, plodne masline i lijepe zgrade pomoraca."Ivan Lučić g. 1668. piše, da Prvić ima vrlo mnogo zaselaka, koje su podigli Šibenčani, kamo često zalaze, da se duhom odmore. Sav je otok (kaže) zasađen lozama, maslinama i drugim plodonosnim stablima, pa ako tko želi nauka, nema mu veće udobnosti nego ondje. Mletačka vlada, šibenska općina i plemići imali su na Prviću svojih kuća. Narod i danas pamti, gdje su bili dvori šibenske gospode, npr. ondje gdje je današnja "mirina Jarebova", stan baštinika Luke Rodina i Milke Batalos, kuća nasljednika Marka Stupina, kuća Ivana i Dume Stupina reč. Kaleba itd. Dvori Melkiora Tavelića bili su uz crkvu i tamo, gdje je "mirna Tavilića" u vinogradu braće Lakoš. Rokići su imali dvor na Punti. Bili su dvori Draganića (u Šepurini još postoje), Divinića, Lučeva Venturina, Petrisa bilježnika i dr. U Prviću su imala zemlje šibenska gospoda: Vrančić, Draganić, Divnić, Šižgorić, Kopešić, Dobrović, Bersatić, Perora, Arrigoni, Mantelić, Fondra, Rokić, Balić, Casotti, Protti, Tetta, Tavelli, Donzelli, Fenzi, Soppe-Papalići, Cortellini. Šibenska bratovština sv. Duha imala je 1748. 95 zem. čestica. |
||
© Copyright Boško Lučev bosko.lucev@zg.t-com.hr 