Đir oko Prvića je akcija koju Lučani izvode u trenucima slavlja. Neupućeni će reći: "troše naftu", "buče", "nepotrebno se tope po moru", "...". Tih dana bilo je juga pa su neki predlagali da se ne vozi. E, a zašto se vozi? Zato da se pokaže zajedništvo, a zajedništvo nije potrebno po sunčanom vremenu i laganom osvježavajućem vjetriću. Zajedništvo treba kada je teško. Budimo zajedno kada nije lako. Baš zato je ovaj put proradio duh zajedništva.
Ruku na srce, valovi juga osjete se samo na izlasku iz luške vale i kod gospe od Pumpeja. Malo valova i ljuljanja odradilo je svoje. Prije Šepurine već smo zaboravili jugo, a osjećaj zajedništva je ostao. Bravo!